UN-ova organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu UNESCO od 1996. godine obilježava 23. april kao Svjetski dan knjige i autorskih prava. Ovaj datum simboličan je za svjetsku književnost jer su toga dana 1616. umrli velikani Miguel de Servantes i Vilijem Šekspir. Sama zamisao temelji se na katalonskom običaju da se toga dana uz svaku prodatu knjigu daruje ruža.
U više od stotinu zemalja svijeta proslavlja se ovaj datum uz pomoć onih koji prepoznaju ulogu i vrijednosti knjige, sa ciljem da podstaknu na čitanje sve, a prije svega mlade. Sloboda čitanja, učenja, proučavanje i istraživanje različitih kultura osnovna su čovjekova prava. Knjige, kao djela umjetnosti i nauke, na magičan način otjelotvoruju kreativnu različtost, generišu znanje i doprinose dijalogu.
Istoriju biblioteka prati istorija knjige jer je s potrebom za pisanjem i zapisivanjem nastajala i želja da se napisano sačuva na određenom mjestu. Tako su nastajale biblioteke, mjesta na kojima se organizovano smještao manji ili veći broj zapisa radi njihovog čuvanja i korišćenja. Biblioteke su vitalni dio svakog sistema obrazovanja. Zahvaljujući njima dostupno je vjekovima taloženo znanje.
Transformacija biblioteka nezaustavljiv je proces. One su danas, više nego ikad, zahvaćene talasom dubokih tehnoloških, društvenih i kulturnih promjena. Savremene biblioteke moraju objediniti različite izvore i tehnologije, podjednako u elektronskom i štampanom okruženju. Takve nove, hibridne biblioteke integrisaće pristup svim vrstama izvora, koristeći raznovrsne mogućnosti digitalnih biblioteka. Ukratko mjera njihove uspješnosti biće da korisnicima omoguće pristup i korišćenje informacija koje su im potrebne. Informacija kao jedno od najvažnijih dobara u savremenom svijetu prestaje biti privilegija elite. Razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija transformisao je društvo u informaciono društvo. Ako smo se uz to opredijelili i za stvaranje društva znanja moramo prihvatiti da se u središtu sistema vrijednost koje ono sobom nosi, nalazi kultura, knjiga i biblioteka. Smjernice Vijeća Evrope o knjižnoj politici ističu da: „Biblioteke čine neophodnu i nezamjenjivu komponentu kulturne, obrazovne i informacijske infrastrukture jednog društva. Uz to, one predstavljaju nezamjenjiv dio kulturne baštine.“.
Iako bibliotekarstvo i biblioteke predstavljaju dio ukupne kulture našeg društva njihov je položaj i razvoj najčešće na margini društvenog interesovanja. Moramo istaći da je stepen razvoja bibliotekarstva, u bilo kom društvu, ogledalo kulturnog i civilizacijskog stanja zajednice. Bibliotekarstvo treba podići na viši nivo ne samo kvalitetnim kadrovima, nego i većim materijalnim izdvajanjem te osmišljenim planom djelovanja. U suprotnom bibliotekarstvo ostaje zatvoreno unutar sebe. Tako napori za podizanje kvaliteta vlastitog stručnog rada ostaju nedovoljni bez veće društvene pomoći. Sa druge strane, sama bibliotečka struka morala bi učiniti više u svojim nastojanjima za podizanjem ugleda u društvu. Smišljenim planiranjem usluga, za sve slojeve i uzraste korisnika, trebala bi uticati na njihovu predstavu o nužnosti novih sadržaja i izvora informacija.
Udruženje bibliotekara Crne Gore
